

Alen Mešković
Jednog vrućeg ljetnog dana 1992. godine Miki i njegovi roditelji stižu u izbjeglički centar u Hrvatskoj – bivše vojno odmaralište u propadanju. Miki se donedavno veselio što će konačno završiti osnovnu školu i krenuti u gimnaziju, ali onda je došao rat, vojnici i granate... i sve ono o čemu ne želi da priča. Njegov uzor i heroj, stariji brat Neno je u srpskom logoru.
Uprkos okolnostima – ocu koji prikovan za radio stalno sluša vijesti, uplakanoj majci i njihovih četrnaest kvadrata sobe 210 u zgradi D1 – Miki se pokušava prilagoditi novoj stvarnosti. Upoznaje nove prijatelje s kojima uplovljava u svijet prvih pijanstava, ljubavi, logorskih vatri na plaži, a naročito u svijet muzike – prije svega punka i metala u rock klubu Ukulele koji im predstavlja oazu dobre muzike i bijeg od sjenki rata.
Kako u Bosni izbija “još jedan rat“, rat između Hrvata i Bošnjaka, tako se i odnos između stanovnika centra drastično mijenja. Mikijevi prijatelji bježe u Švedsku. Zemlja u kojoj postoji nešto tako egzotično kao što su muzičke biblioteke, potpuno zavlada Mikijevim snovima, ali roditelji insistiraju na povratku natrag, u Bosnu.
Podaci