Nažalosnost stvari

U romanu Nažalosnost stvari autor se vraća u svoj rodni kraj, flamansku Selendru. Upoznajemo njegovog oca Pierra, koji svog tek rođenog sinčića trpa u poštarsku vreću te na biciklu obilazi sve kafane u selu kako bi ga pokazao prijateljima; njegovu baku, čiji noćni počinak prečesto prekida policija kada dođe isporučiti nekog od njenih pijanih sinova; njegove nezaposlene stričeve Letvu, Hermana i Mrgu, za koje je svjetsko prvenstvo u opijanju najveće životno postignuće i koji žive prema geslu „Bog stvori dan i mi ga nekako proživljavasmo“.

Nažalosnost stvari dirljiv je hvalospjev selu jedne mladosti, a ujedno i apsurdno smiješan obračun s njim. Verhulst je vješt stilist koji izgrađenim osjećajem za trenutak te iznimnom pripovjedačkom snagom zaokuplja čitateljevu pozornost od prve do posljednje stranice.