Zavjesa

Život Kadera Abdolaha doslovno je podijeljen na dva dijela. U prvoj polovini života živio je u Iranu, zemlji svog rođenja. Druga polovina započela je kad je, pobjegavši iz domovine, krenuo na put koji ga je na kraju doveo u Nizozemsku. U Nizozemskoj je osnovao porodicu, stvorio svoj književni opus. Knjige su mu prevedene na brojne jezike i proputovao je svijet upoznavajući se s čitateljima u raznim zemljama. Ali postoji jedna zemlja u koju se nikad više ne može vratiti: Iran, njegova domovina – čak ni kada je njegova majka na zalasku života.

Zato Kader Abdolah putuje u Dubai, zemlju pijeska i nafte, kako bi se susreo s majkom. Dubai je njoj bliži od Nizozemske, njemu sigurniji od Irana. Želi vidjeti majku, možda posljednji put.

Kada Abdolah stigne u Dubai, suočit će se s tajanstvenim svijetom starosti u koji ga majka uvodi sve dublje i dublje. Ona postepeno nestaje u svijetu demencije: ponekada zna da je u apartmanu u Dubaiju, nekada misli da je u njegovom stanu u Amsterdamu, a istovremeno vjeruje da je napokon na hadžu u sveti grad Mekku. Sve više, i figurativno ostaje iza zavjese koja razdvaja stvarnost i maštu, kao što je nekad, sjedeći iza zavjese, koja je razdvajala dnevnu sobu od ostave – iza koje se jedino mogla povlačiti u svijet svoje mašte – njemu kao dječaku, pričala priče.

Abdolah u Zavjesi oživljava mnoga sjećanja i stare priče. Ali samo u svijetu mašte, u svijetu iza zavjese, postavlja pitanja koja se ne usuđuje postaviti majci i svojoj otuđenoj sestri –­­ on ih može povjeriti samo papiru i o tome mora pisati. Rezultat je intimna, ponekad smiješna, ponekad bolna priča; priča o mogućnosti i nemogućnosti uspostavljanja kontakta s drugima i o granicama između stvarnosti i mašte; priča o dementnoj majci i njenoj djeci koju su raspršili traumatični događaji iz prošlosti.