Na temeljima realističke proze, Radoje Domanović dostiže vrhunac svog književnog stvaralaštva upavo sa satiričnim pripovetkama. Okrenut problemima savremenog društva u apsolutističkom režimu i jednako nezadovoljan kada se takva vlast promeni, Domanović daje pesimističnu viziju stvarnosti.
Alegorijskim slikama i ironičnim opaskama dočarava mane pojedinca i društva ogrezlog u licemerju, lažima i obmanama. Svoje mesto među domaćim klasicima, Domanović je učvrstio pišući o univerzalim temama koje se čine uvek aktuelnim.